Poznate su mnoge price o hrabrim vitezovima,njihovoj hrabrosti i spremnosti da se zrtvuju i bore do zadnjeg daha bez imalo straha i nelagode.Pomislim i shvatim,mnogo je takvih prica…Ali jedna prica meni je posebna.Ta prica je rodena u Buzimu,sazdana od najljepsih herojskih podviga koji su moje srce ucinili ponosnim,jer sto sam vise saznavao bio sam ponosni i zreli da shvatim da je u Buzimu roden heroj,vitez Izet Nanic.Sjecanje na naseg posebnog heroja je nezaboravno.Nikada nece iščeznuti njegova hrabrost,borbenost i velika zrtva kojom nas je stitio i ucinio ponosnim Buzimljanima.Kad bi se na momenat zapitali shvatili bi da je to veliko djelo.Djelo koje nema cijenu,vec vrhunsku pocast.Boriti se za svoju domovinu,grad,svoj narod dovoljan je dokaz njegovog velikog,hrabrog srca,koje je bilo inspirisano zeljom,voljom,nadom i mislju da je ponos i cast biti odani saputnik domovini a sto je najvaznije svom narodu.E to je prava hrabrost,hrabrost koja ne jenjava.Ta hrabrost ostaje vjecno zapecacena u nasim ponosnim srcima,u nasim mislima i dusi.Zasto bas dusi?E tu se krije bit! Tu se krije ono sto covjeka cini herojom.Dusa kroji zelju,a srce je dozivi.Tako je i nas heroj svoju dusu nastanio zeljom da nas stiti,a mi smo tu jedinstvenu zelju dozivjeli u svojim srcima,osjetili je i cuvali od zaborava.Njegova dusa je bila skroviste istinskih nastojanja,nade,borbenosti i ljubavi prema domovini.O Boze,kakva je to dusa?Pitam se…Dusa puna nade i borbene snage.Jednostavno je nemoguce dokuciti tu hrabrost.Ponekad i suze naviru na oci zbog tuge jer naseg heroja vise nema,ali te suze ugusi ponos u mom srcu.Taj ponos me uci da se za herojima ne tuguje,jer tuga produbljava jaz zaborava,a zaborav se ne moze desiti.Zbog toga vise ne placem,pa mozda zato i pamtim buzimskog viteza,Izeta Nanica.Pitao sam se:“Koliko covjek moze biti hrabar da ucini neku veliku stvar,a da ne pogrijesi?Odgovor nije postojao,jer to je tajna dobre,hrabre i ciste duse kakvu je imao nas heroj,nas neustrasivi borac i veliki covjek.Moja prica o nasem heroju ispisana je zlatnim slovima.Necu dopustiti da iščezene,da se zaboravi .Dok zivim,nikada.U zivotu covjek navikne i na pobjede i na poraze,ali mi smo samo pobjednici,ponosni pobjednici jer Buzim je izrodio heroja,velikog covjeka cije ime ostaje u nasim sjecanjima dok zivimo, jer covjek dobijenu bitku tesko zaboravi.Iako naseg heroja nema,mi smo tu da ga cuvamo od zaborava,a zaborav se dok zivimo nece desiti.Moja prica ovdje ne zavrsava,nastavlja pisati stranice o heroju u mom srcu,srcu koje cuva ime naseg velikog viteza.