Sinoć sam vidio što je prava ljubav.Bio sam na svadbi u Bihaću.Ženio mi se tečić.Uživao sam gledajući njih dvoje sretne,nasmijane i zadovoljne.Moj rođo je velik šarmer,nasmijavao je svoju voljenu kao i sve goste dok se je mlada smijala ja sam shvatio zašto ga ona voli.To je upravo zbog toga što je on čini sretnom,ona je jedna eminentna dama koja je veoma kulturna i ima sve najljepše manire.To je brak iz ljubavi,to je ono što ja želim.Sretan sam zbog njega.Kad smo bili mali on bi dolazio kod mene i boravio po 15 dana,isto tako i ja kod njega.Jedino što me izbacilo iz takata je to što je bilo puno lijepi curica,ali ja nisam imao dovoljno samopuzdanja i volje da im priđem što je veoma čudno za mene.To me toliko pogodilo da sam otišao na obalu Une.Nisam vidio Unu od mraka ,samo sam čuo njen strašni šum i osjetio hladnoću koja je zračila iz njenog korita.To me je oduševilo toliko da sam pola sata ostao tu.Svadba je bila veličanstvena.Ne zbog hrane,pića, muzike ili drugih zajebancija već zbog mladenaca koji su zračili ljubavlju i svijetlom.Volio bi da u svakog bude takva svadba,žao mi je nekih parova koji sklapaju brak zbog iracionalnosti i materijalizma.Neke se udaju i za 30 godina starijeg muškarca samo zbog papira i love.To su obične kurve i propalice.