Velika je enigma kako su stari egipćani izgradili piramide.Svi stručnjaci i naučnici današnjice nemaju odgovor na to pitanje.Kako su nosili i dizali velike kamene blokove teške po nekoliko tona.U to vrijeme nisu imali savremenu tehniku,a i sa savremenom tehnikom bi teško izgradili tako grandiozan objekat.Neki govore da su im pomogli vanzemljci,a neki da su imali neku mašinu koja nije nama poznata i da su sa njom mosili kamene blokove.Ove teorije su obične gluposti.Moja teorija je da su im u tome pomogli duhovna bića poznatija kao džini.Naime poznato je da su faraoni bili veliki sihirbazi i da su se bavili magijom.To nam piše u Islamskoj svetoj knjizi Kur”anu..Koja je 1oo% istinita i pouzdana.Faraoni su mogli da upravljaju sa zlim džinima i zli džini su sa zadovoljstvom radili taj posao.Na taj način su pomagali onome ko se suprostavljao Bogu i ko je bio oličenje zla i nemorala.Neki se neće složiti sa ovom teorijom ali ja vjerujem da je ona sigurno tačna.
Šokiran sam.Prilazile su mi milfače,maloljetnice i svakave.Sinoc sam dozivio da mi priđe i peder.Nemam ništa pritiv njih ali ja nisam taj..Taj peder bude iz Cazina,a radi u Ljubljani.Kad mi se počeo upucavati prvo sam mislio da se zajebava,ali istina je bila surova.Svidjam mu se..Počeo mi je pisati i na fb.Nazalost,morao sam ga blokirati.Sad me svi zezaju zbog tog slučaja.
Ne znam šta mi je.Nekad sam zavodio cure preko fb i live kao od šale.Padale su i one koje nisu bile kooperativne.Sad kao da imam neku blokadu,nemam volje ni želje da se sa nekima zamaram,a sa onima koje želim da zavedem se izgubim od tolike želje da se vratim na staro.Na fb mi je glupo pisati ja bih odmah da ih imam da izađu sa mnom.Možda je upravo problem to što nemam strpljenja ili sam ogrubio u zadnje vrijeme zbog svega što mi je život donio.Ako ne mogu zavesti jednu srednjoškolku znate koliko je sati.U tim godinama žensko je glupo i malo finih riječi je može dovesti do opčinjenosti sa vama.Nadam se da ču se izvući iz ove blokade jer bez curica ne mogu.One su moja droga.Volim da ih zavodim i radim sve što ljubavna igra donosi sa sobom.Danas sam napisao jednoj da sam joj poslao pusu.Rekao sam joj da otvori prozor i kad osjeti da joj vjetar dodiriva lice to će značiti da je taj poljubac stigao do nje.To sam dobro napisao bilo joj je baš simpatično…,ali dalje nisam znao šta bih pisao kao da sam zaglupavio ili da mi je neko sihre bacio.Možda me je opčinila ženka džin i ne da da budem ni sa jednom curom.Bilo kako bilo probaću razbiti ovu blokadu da ponovo budem in i da letim u oblacima od ljubavi,romantike i tih ljuBAVNIH igara.
Sječate da sam vam pisao o bambam i kako me želi.Pa ispunio sam joj želju.
Ovih dana slušam pjesmu sa najboljim textom ikad,pjesama je upučena Bogu.
Dok sam boravio u Italiji prije mjesec dana, imao sam priliku da gledam trening reprezentacije Albanije i da se družim sa njima. U mjestu Pieve di Soligo.To su pravi momci.Srdačno sam se rukovao sa njihovim najvećim zvjezdama Loricom canom,Barishom i Xhakom.Šiptari su veoma vatreni i glasni navijači vole svoju zemlju.Zbog toga mi je drago što su se plasirali na Euro 2016 u Francuskoj.Ovim putem im čestitam i nadam se da će daleko dogurati na Europskom prvenstvu.
Nacionalistička politika SDA je dovela do toga da će se možda ukinuti Bosanski jezik.Majku im jebem i njima i svakom ko se je izjasnio kao bošnjak na popisu.Koje su to ovce.Pristali su na etničku podjelu Bosne koja je u funkciji teritorijalne podjele.Ovdje narod ne konta ni što je vjera,nacija niti država.Radi tih jebenih ovaca čak i mi ponosni bosanci koji osjećamo i volimo ovu državu od une do drine smo diskriminirani.Ova država je skoro ostala bez onih koji je žele cjelovitu i slobodnu.Bošnajci su glupi ljudi koji vole samo federaciju a na Rs gledaju kao na nešto strano,loše i ne gledaju na taj dio bosne sa simpatijama.Kako ste vi glupi majku vam jebem političari su te torove stvorili da bi sačuvali svoje fotelje i da bi ko fol štitili interese te neke etničke grupe a ustvari štite i hrane samo svoje interese.Možete li zamisliti Francusku bez francuza,italiju bez italijana,ne MOŽETE!Tako i Bosnu nemojte zamišljati bez Bosanca,Jer će njih uvijek biti međ sve tri tora.Ne mi nismo Državna pripadnost,mi smo prava nacija i ponosni ljudi-Mi smo BOSANCI .A Vi ste obične ovce u torovima.
Najviše me pali kad je cura ljuta na mene.To u meni budi neizmjernu snagu,želju da je ukrotim i smirim na sebi svojstven način.Kad pročitam ili vidim da je ljuta neka žena na muški rod ili konkretno mene zapalim se od te neke ljutnje koju onA ispoljava.Jednom kad sam se posvađao sa curom,dok je odlazila od mene,ja sam trčao za njom.Stigao sam je i prislonio uz neki zid.Počeo sam da je ljubim,ona se na početku opirala.Na kraju je rekla:”MRZIM TE” i opustila se skroz.To me toliko napalilo da sam je u pauzi našeg poljupca molio da deset puta govori kako me mrzi.Svaki put nakon tih njenih riječi sam je ljubio sa večim žarom i većom ljubavlju.Šta bi to moglo biti,zamolio bi ovog gospodina iz Pozitivne psihologije da pojasni.
P.S Sutra ujutro putujem u Italiju na more,to me raduje više nego bajram.
Sinoć sam vidio što je prava ljubav.Bio sam na svadbi u Bihaću.Ženio mi se tečić.Uživao sam gledajući njih dvoje sretne,nasmijane i zadovoljne.Moj rođo je velik šarmer,nasmijavao je svoju voljenu kao i sve goste dok se je mlada smijala ja sam shvatio zašto ga ona voli.To je upravo zbog toga što je on čini sretnom,ona je jedna eminentna dama koja je veoma kulturna i ima sve najljepše manire.To je brak iz ljubavi,to je ono što ja želim.Sretan sam zbog njega.Kad smo bili mali on bi dolazio kod mene i boravio po 15 dana,isto tako i ja kod njega.Jedino što me izbacilo iz takata je to što je bilo puno lijepi curica,ali ja nisam imao dovoljno samopuzdanja i volje da im priđem što je veoma čudno za mene.To me toliko pogodilo da sam otišao na obalu Une.Nisam vidio Unu od mraka ,samo sam čuo njen strašni šum i osjetio hladnoću koja je zračila iz njenog korita.To me je oduševilo toliko da sam pola sata ostao tu.Svadba je bila veličanstvena.Ne zbog hrane,pića, muzike ili drugih zajebancija već zbog mladenaca koji su zračili ljubavlju i svijetlom.Volio bi da u svakog bude takva svadba,žao mi je nekih parova koji sklapaju brak zbog iracionalnosti i materijalizma.Neke se udaju i za 30 godina starijeg muškarca samo zbog papira i love.To su obične kurve i propalice.
Hvali se J.lo(LejLa) da je sretna u braku.Vidim da se raspade od dragosti zato što sam ja kao nešto žalostan za njom.Nisam ja žalostan za tobom srećo već mi je žao što si ušla u brak da bi pobjegla od stvarnosti i svojih problema.Nikad nisam bio zaljubljen u tebe samo sam te cijenio zbog tvog dobrog srca i zato što si kulturna djevojka.Javio sam ti se i sa tobom stupio u kontakt samo da Anitu napravim ljubomornom i da je povrijedim.Volim što mi je to uspijelo.Sama si bila svjedok našeg susreta u urbanu kad sam se upoznavao sa tobom,ona je od tolike ljubomore jedva zapalila cigaretu svojim drhtavim rukama.Sjećaš se kad je rekla da još čuva medu kojeg sam joj poklonio,a ja sam samo rekao da ga slobodno zapali.Prigovaraš mi da ti nikad nisam prišao uživo,pa to je zato što mi se nisi sviđala.Tu noć sam ti i prišao samo zbog tog cilja,kad sam vidio da sam je napravio ljubomornom otišao sam odmah od tebe.Ti da si se meni sviđala ja bi ostao čitavu noć sa tobom.Hvališ se da si sretna u braku,a da si sretna i da imalo cjeniš svoga divnog muža ne bi se ovdje pojavljivala i komentarisala moje članke.Da sam ja na Harijevom mjestu slupao bi tu tvoju samsung alfu od glavu ti.Drago mi je što nemam ništa sa tobom ni sa jebenom sponzorušom koja se udala samo zbog švicarskih papira.Ohladi od mene i pusti me da živim.Bolje gledaj kako ćeš večeras da zadovoljiš haria,nadam se da je inovativan i da ti neće brzo dosaditi,iako mislim da već je.
Čovjek vidi mnogo gluposti,čuje ih još više.Na tribinama betonskog stadiona na kojem se igra turnir u čast našeg slavnog komadanta Izeta nanića ovih noći sam čuo mnoge gluposti.Tako jedan pasha kaže da ima pravo raditi od žene šta hoće kad je oženi i dodaje da ima pravo da je zakolje ako on to želi.Nadam se da ne misli ozbiljno ili da je pijan.Kobiva ona je tad njegovo vlsništvo.Nisam mogao doći sebi čtavu noć od jačine te gluposti.Stojim ja sa jednim svojim drugom i pričamo.Kad odjednom dođe mu njegova trudna supruga i moli ga da dođe kod nje da zajedno prate futsal ili idu negdje na sladoled.Njega je to vidno razljutilo i reće odlučno, Neću.Ona je i dalje molila i rekla:”Nije valjda da se stidiš svoje trudne žene”.On hladnokrvno odgovori:”Bježi tamo od mene misliče ko da je moje”.Jadna ona ode sva crvena u licu.I ja sam se zacrvenio i pravio da ne čujem te njegove riječi kako bi njoj bilo manje neugodno.To me toliko pogodilo da sam otišao sjesti na tribine među neke žene(cure).Jedna od njih je došla bodriti svoga muža koji je upravo trebao da zaigra.Zgodna žena,nasmijana.U toku igre njen muž je jako loše igrao.Toliko loše da sam je ja upitao:”Je li on ovako smotan i kod kuće”.Sa smješkom na licu je odgovorila da nije.To pitanje je zasmijalo nju i sve koji su ga čuli.Otišao sam kupiti sebi kokica.Kad sam se vratio moje mjesto na tribinama je billo zauzeto.Vidio sam pored žice neke dvije slatke djevojke.To je bio razlog da dođem i stanem kod njih.Odmah sam planirao zavesti ih.Jedem te kokice,a već zamišljam njih dvije kako sa se provode sa mnom.Odlučio sam da se pokrenem.Pružio sam jednoj kokice i rekao”:Uzmi, kad si tako lijepa i slatka”.To je bio pun pogodak ,da sam joj ponudio i otrov ona bi ga uzela.Vidio sam joj u očima da se raznježila.Upoznao sam se sa njima.Ovoj što sam je ponudio kokicama je ime Senija,studentica medicine u Sarajvu.Drugoj je ime Sanela.Sanela je došla da prati momka.Senija mi se više sviđa,ali Sanela je zauzeta i pravi se da je ne impresioniram što mene pali intigira,navodi da je dovedem da bude zaluđena sa mnom.Rekao sam joj:”Ja kad bi imao onako smotanog momka odmah bi sebi drugog tražio”.HA HA,sarkastično reče ona i udalji se od nas..Odlučio sam više pažnje posvetiti Seniji.Dok sam je obasipao lažima i komplimentima ona je sve više i više bila impresionirana mojim umijećem sa ženama.Imam ja neke svoje posebne metode,što je najvažnije moralne i romantične metode pred kojim je svaka žena nemoćna.Ali ako nemate čisto i veliko srce puno osječaja,ako nisi raacionalan ne možeš primjeniti te metode.One izuskuju veliko znanje dobrotu veliku ljubaznost i osječajnost.Nisam joj rekao da sam iiz Bužima,već da sam iz Bihaća.Rekao sam da ne znam nikog u Bužimu i nemam pojma o tome što taj gradić pruža u svojoj turističkoj ponudi.Zamolio sam je da mi malo pokaže taj Viteški gradić.Tu se ljubomorna Sanela koja je sve prisluškivala ubaci u naš dijalog i reče:”Daj pusti ga vidiš da sve laže”.Ponovo se je približila meni, stala između mene i Senije.Ja sam onako u polugrubom tonu upitao je zašto je ljubomorna i zašto je došla tako blizu mene ako sam ja već lažov isl.Ona se nasmiješi i reče:Šta te briga,imam pravo da stojim gdje hoću”.Opčinjena Senija je pristala na sve što sam ponudio.Sanela se nećkala sve dok nisam ja kazao da će mi biti čast da me vide u društvu dvije najljepše cure koje sam ikada vidio.Znaš li ti da ja imam momka,reče Sanela nježno.To što imaš momka ne znači da ne možeš imati prijatelja,reče ja i pogodi sa tim riječima.Nakon njih Sanela je pristala da idemo u jedan kafić pod nazivom Urban.Tu sam proveo sa njma možda satt vremena.I to će mi biti zadnji flert,od sada tražim ozbiljnu curu punu emocija i unutrašnje divote curu koja me razumije i zna koliko vrijedim.Izgubio sam jednu takvu i to boli,izlječiti bol može samo ta ista ili neka druga koja ima sve te predispozicije.Flertovi su me uništili,odvojili su me od jedine žene koju sam volio i cijenio.Mjenjam se.Neću više ni pisati ovdje.Od sad sam samo fokusiran na to da ispunim svoj životni san.Neki od vas bi otvarali restoran a samo džaba dangube ovdje.Pozdrav za sve, poseban pozdrav za moju dragu prijateljicu i nesuđenu svastiku Edvinu Čaušević.
Poznate su mnoge price o hrabrim vitezovima,njihovoj hrabrosti i spremnosti da se zrtvuju i bore do zadnjeg daha bez imalo straha i nelagode.Pomislim i shvatim,mnogo je takvih prica…Ali jedna prica meni je posebna.Ta prica je rodena u Buzimu,sazdana od najljepsih herojskih podviga koji su moje srce ucinili ponosnim,jer sto sam vise saznavao bio sam ponosni i zreli da shvatim da je u Buzimu roden heroj,vitez Izet Nanic.Sjecanje na naseg posebnog heroja je nezaboravno.Nikada nece iščeznuti njegova hrabrost,borbenost i velika zrtva kojom nas je stitio i ucinio ponosnim Buzimljanima.Kad bi se na momenat zapitali shvatili bi da je to veliko djelo.Djelo koje nema cijenu,vec vrhunsku pocast.Boriti se za svoju domovinu,grad,svoj narod dovoljan je dokaz njegovog velikog,hrabrog srca,koje je bilo inspirisano zeljom,voljom,nadom i mislju da je ponos i cast biti odani saputnik domovini a sto je najvaznije svom narodu.E to je prava hrabrost,hrabrost koja ne jenjava.Ta hrabrost ostaje vjecno zapecacena u nasim ponosnim srcima,u nasim mislima i dusi.Zasto bas dusi?E tu se krije bit! Tu se krije ono sto covjeka cini herojom.Dusa kroji zelju,a srce je dozivi.Tako je i nas heroj svoju dusu nastanio zeljom da nas stiti,a mi smo tu jedinstvenu zelju dozivjeli u svojim srcima,osjetili je i cuvali od zaborava.Njegova dusa je bila skroviste istinskih nastojanja,nade,borbenosti i ljubavi prema domovini.O Boze,kakva je to dusa?Pitam se…Dusa puna nade i borbene snage.Jednostavno je nemoguce dokuciti tu hrabrost.Ponekad i suze naviru na oci zbog tuge jer naseg heroja vise nema,ali te suze ugusi ponos u mom srcu.Taj ponos me uci da se za herojima ne tuguje,jer tuga produbljava jaz zaborava,a zaborav se ne moze desiti.Zbog toga vise ne placem,pa mozda zato i pamtim buzimskog viteza,Izeta Nanica.Pitao sam se:“Koliko covjek moze biti hrabar da ucini neku veliku stvar,a da ne pogrijesi?Odgovor nije postojao,jer to je tajna dobre,hrabre i ciste duse kakvu je imao nas heroj,nas neustrasivi borac i veliki covjek.Moja prica o nasem heroju ispisana je zlatnim slovima.Necu dopustiti da iščezene,da se zaboravi .Dok zivim,nikada.U zivotu covjek navikne i na pobjede i na poraze,ali mi smo samo pobjednici,ponosni pobjednici jer Buzim je izrodio heroja,velikog covjeka cije ime ostaje u nasim sjecanjima dok zivimo, jer covjek dobijenu bitku tesko zaboravi.Iako naseg heroja nema,mi smo tu da ga cuvamo od zaborava,a zaborav se dok zivimo nece desiti.Moja prica ovdje ne zavrsava,nastavlja pisati stranice o heroju u mom srcu,srcu koje cuva ime naseg velikog viteza.
Moja je Bosna vječiti znamen
Vrletan i gord.
Blistavo joj sunce rujno,raznolik svaki kamen,
Znane joj humke što ljubav čarnu kriju,
Ponosit joj hod kroz prošlost ranjenu.
Sunčeve zrake se slijevaju na dlanove crvenih ruža,
Meni moja Bosna barokne dvore za
Utočište pruža.
Varljiva tišina simfoniju sklada,
U Bosni se budi nova nada,
Vihore se zvjezdane sjenke blage,
Vrbove grane pod mjesečinom nage,
Mirnodopski vazduh uzdišem
O svojoj Bosni priču pišem.
Ništa ljepše kad se u Bosni jutro rodi,
Kad zamirišu somuni,
Kad su sarajevski sokaci puni,
Kad galeb ponosno raširi krila i poleti zbog čarobnog nemira.
Bosna živi u odaji srca mog,
Mirno spava pod okriljem u duši
Čuvam je od zla i bola da se ne uguši!
Obrazovanje je zivot,a zivot je znanje.Orijentir i putokaz sigurnog uspjeha.Covjek bez znanja je poput suhe pustinje zacarane silovitim sjajem sunca.Ali kad covjek koraca u svijet znanja to sunce postaje blago,postaje covjekov pratioc i osvijetljava neumorno taj put.Svako nauceno slovo,svaka napisana rijec ponukaju da se napiše recenica.Zatim se u covjeku radja hrabrost.Oslobodi ga da krene dalje,da uci.Ta hrabrost jednostavno potice ljudsku volju za otkrivanjem naucnih vrijednosti.Svaki procitani segment,prica,roman covjeka cine bogatijim.I tako covjek pocinje da pise svoju pricu,uklanja prepreke,da postane ucen,jer znanje je kljuc slobode,unutrasnjeg mira.Najljepse je sto hrani dusu.Takva dusa postane svjesna naucnog blaga.Dok covjek trazi put do znanja uklanja sve sto je lose,a iza sebe ostavlja mnostvo lijepih prizora.Kao da svaki taj korak zamijeni jedna mirisna ruza.Ta ruza je plod ljubavi prema znanju,jer izrasla je poslije koraka ucenog covjeka.Znanje osvjetljava i najdublju tamu,i tada ta tama postane veliko,siroko obasjano prostranstvo.Zbog toga je bitno da ucimo,pisemo,citamo,jer kad jednom napisemo svoju pricu ona ostaje vjecna.Postaje dio nas,obogati srce i dusu i nacini od nas ucenog pojedinca.
Moj zivot je bio trnovit,bolan,tih.Strahovao sam.Ali taj strah me nije nadjacao,vec me potakao na borbu pa makar iz te borbe izisao kao gubitnik.Moj zivot je bio trnovita pruga.Iako je zivot bio bolan,snaga duse bila je jaca.Dusa je bila moj vodič do pobjede.Dusa je svojim rijecima gazila trnje.Svaki
trn na toj pruzi sam uklonio sapatom svoje ranjene duse koja je i dalje osjecala snagu bez obzira na sve.Svaki taj trn sam pretvorio u pupoljak da bi poslije izrasle najljepse mirisne ruze.Svaka ruza je bila kljuc za snagu.Na pruzi je nestalo trnje,ponovo se rađao novi zivot,zivot pun srece.U srcu se skrasila moja vjera koja mi nije dala da se predam ocaju.Moja je vjera bila izvor moje snage.Smijao sam se kao malo dijete.Sreca je bila neopisiva.Trenutci trajni.Iz daljine je dopirao zvuk.Zvuk lokomotive.Konacno voz!-pomislio sam.Toliko sam zelio da taj voz stane.I stao je,zaista.Nisam vise bio sam.Ugasio se jecaj ranjene duse,a srce je postalo jace,hrabrije i bolje.Sjeo sam u voz.Otisao sam.Gledao sam kroz prozor.Nije bilo ruza.Bile su to sve samo moje misli zacinjene zeljom.Bio je to samo san,san koji se ostvario.
Uvecer kad spavaju zvijeri,
Kad mjesec tajnovito sja,
Odazivam ti se Boze ja.
Suze tople teku niz lice
Prave rijeku milosti tvoje
Moje srce tiho place
Ljubav prema tebi Gospodaru hrli
sve jace i jace.
Sjecanje na tebe Boze
Palacu izgradi
Kad pomislim da nisam sam
Nestanu svi jadi.
Crvena ruza u basti procvala
Plavi zumbul ostvario san
Doci ce Boze i taj dan.
Dan kada cu ugledati tvoje lice,
Dan kada cu liti suze radosnice.
Welcome to Voice of all generations. This is your first post. Edit or delete it, then start blogging!