Moja je Bosna vječiti znamen
Vrletan i gord.
Blistavo joj sunce rujno,raznolik svaki kamen,
Znane joj humke što ljubav čarnu kriju,
Ponosit joj hod kroz prošlost ranjenu.
Sunčeve zrake se slijevaju na dlanove crvenih ruža,
Meni moja Bosna barokne dvore za
Utočište pruža.
Varljiva tišina simfoniju sklada,
U Bosni se budi nova nada,
Vihore se zvjezdane sjenke blage,
Vrbove grane pod mjesečinom nage,
Mirnodopski vazduh uzdišem
O svojoj Bosni priču pišem.
Ništa ljepše kad se u Bosni jutro rodi,
Kad zamirišu somuni,
Kad su sarajevski sokaci puni,
Kad galeb ponosno raširi krila i poleti zbog čarobnog nemira.
Bosna živi u odaji srca mog,
Mirno spava pod okriljem u duši
Čuvam je od zla i bola da se ne uguši!
Ovo bi trebao biti tekst naše himne. Dolazi direktno iz srca i svi osjećamo njegove riječi, stihove i rime. Svaka čast!
Hvala vam, na tako veličanstvenim riječima! 😀